Otac i kći ujedinjeni pjesmom
Marinko i Maja Grubešić, otac i kći iz Stockholma, ujedinjeni u istom pozivu, slaviti Boga pjesmom. Više od trideset godina stvaralaštva, molitva pretočena u melodiju, i obiteljska baština koja se prenosi s glasa na glas.
Glazba je u domu Grubešić oduvijek bila obiteljska stvar. Ono što je započelo pjevanjem u crkvenom zboru još prije Majina rođenja izraslo je u zajedničku misiju koja premošćuje generacije, jezike i granice. Jedna pjesma, jedna vjera, dva glasa.
Marinko Grubešić
Za Marinka Grubešića, glazbeno stvaralaštvo nije samo umjetnički izričaj, već istinska duhovna misija. Svoj dom i život izgradio je u Stockholmu u Švedskoj, no njegovo srce i pjesme ne poznaju granice. Svaku notu i stih Marinko doživljava kao sredstvo evangelizacije, s ciljem da okupljenim ljudima i slušateljima pjesmom otvori srca za Božju ljubav.
Njegova autorska glazba, koju sam piše i sklada, duboko je nadahnuta osobnom molitvom i trenucima iz svakodnevnog života. Kroz te melodije on prenosi snažnu poruku nade, nepokolebljive vjere i utjehe koju donosi Božja prisutnost.
No, ono što Marinkov glazbeni put čini posebno dirljivim jest njegova suradnja s kćeri Majom. Zajedničko snimanje i stvaranje glazbe za njega predstavlja mnogo više od pukog glazbenog projekta; to je čin prenošenja duhovne baštine.
"Nije mi cilj samo ostaviti pjesme iza sebe. Moj istinski cilj je prenijeti taj plamen vjere i slavljenja Gospodina na sljedeću generaciju. Kada stvaram i pjevam s Majom, osjećam da je moja misija ispunjena. Vjera koja se prenosi djeci najljepša je pjesma koju roditelj može napisati."
Uz predanost stvaranju nove duhovne glazbe, Marinko u svojoj sredini u Stockholmu nastoji biti svjetionik vjere, pokazujući kako se talenti, kada su usmjereni prema Bogu i obitelji, umnažaju na najljepši mogući način.
Maja Grubešić
Rođena i odrasla u Stockholmu, Maja je odrastala u domu u kojem su vjera i glazba oduvijek išle ruku pod ruku. Još prije nego što je došla na svijet bila je okružena pjesmom. Roditelji su joj pjevali u crkvenom zboru, a to doživljava kao rani blagoslov i početak vlastitog puta.
Odrastala je u Katoličkoj crkvi, gdje je svaka nedjelja bila prirodan dio života. Tu je naučila ne samo voljeti glazbu, već i živjeti u vjeri te svojim glasom slaviti Boga. Jedno od njezinih prvih snažnih sjećanja jest kada ju je otac zamolio da otpjeva 'Anđele čuvaru' na hrvatskome, premda je tada jedva govorila jezik. Taj je trenutak u njoj probudio nešto, i od tada je pjesma postala prirodan dio njezine vjere.
Tijekom godina Maja je pjevala u mnogim pjesmama svoga oca i sudjelovala u snimanju njegovih albuma. Nastavila je pjevati u Hrvatskoj katoličkoj misiji, a kasnije i u zboru Katoličke župe Presvetog Trojstva. Glazbenu je naobrazbu razvijala kroz školovanje s glazbenim smjerom, no temelj svemu što radi oduvijek je bila vjera.
"Za mene je glazba poziv, način molitve, način prenošenja Božje prisutnosti i slavljenja Njega. Moje srce čezne za tim da nastavim rasti, i u vjeri i u pjesmi, i da svoj glas uvijek koristim na slavu Božju."
